Lijekovi

Biološki i bioslični lijekovi

Što je biološki lijek?

Biološki lijek je lijek čija se djelatna tvar proizvodi ili izlučuje iz biološkog izvora (ljudskog, životinjskog ili mikrobiološkog).

Zbog načina proizvodnje i njihovog porijekla, djelatne tvari bioloških lijekova značajno su složenije strukture od djelatnih tvari kemijskog porijekla.

Neke od djelatnih tvari bioloških lijekova mogu se nalaziti i u ljudskog organizmu, poput inzulina, hormona rasta ili eritropoetina.

Biološkim lijekovima se smatraju:

  • imunološki lijekovi (cjepiva, toksini, serumi i proizvodi alergena),
  • lijekovi iz ljudske krvi ili ljudske plazme (npr. albumin ili imunoglobulini),
  • lijekovi dobiveni biotehnološkim postupcima (postupci koji uključuju uporabu živih sustava ili organizama),
  • lijekovi za naprednu terapiju (lijekovi koji se temelje na genskoj terapiji, terapiji somatskim stanicama ili tkivnom inženjerstvu),
  • ostali lijekovi dobiveni iz biološkog izvora (npr. heparin ili pankreatin).

Što je biosličan lijek?

Biosličan lijek je biološki lijek za koji je dokazana sličnost u pogledu kakvoće, biološke aktivnosti, sigurnosti primjene i djelotvornosti s odobrenim izvornim biološkim lijekom.

Zbog složene strukture djelatne tvari i načina proizvodnje bioloških lijekova, nije vjerojatno da je moguće proizvesti biološki lijek koji ima potpuno identičnu strukturu djelatne tvari koju ima izvorni biološki lijek. Stoga se standardni pristup razvoju i odobravanju generičkih kemijskih lijekova, koji se temelji na dokazu bioekvivalentnosti s izvornim lijekom, ne može primijeniti kod biosličnih lijekova, već je u postupku razvoja i davanja odobrenja biosličnih lijekova potrebno dodatnim ispitivanjima potvrditi njihovu sličnost s izvornim lijekom.

Kako se bioslični lijekovi odobravaju?

Svi bioslični lijekovi trenutno odobreni u Republici Hrvatskoj odobreni su centraliziranim postupkom davanja odobrenja, što znači da je njihovu znanstvenu ocjenu provela Europska agencija za lijekove (EMA), a odobrenje dala Europska komisija. Odobrenja dana centraliziranim postupkom važeća su u svim zemljama članicama Europske unije.

Ocjena kakvoće, djelotvornosti i sigurnosti lijeka pri EMA-i provodi se na najvišoj znanstvenoj i stručnoj razini, u koju su uključeni stručnjaci iz svih zemalja članica Europske unije. Mišljenje o odobrenju lijeka donosi se u sklopu Povjerenstva za humane lijekove (engl. Committee for Medicinal Products for Human Use, CHMP) i Povjerenstva za ocjenu rizika na području farmakovigilancije (engl. Pharmacovigilance Risk Assessment Committee, PRAC). U okviru svojeg rada, CHMP se dodatno savjetuje s radnim grupama stručnjaka usko specijaliziranih za područje bioloških lijekova (engl. Biologics Working Party, BWP) i biosličnih lijekova (engl. Biosimilar Medicines Working Party, BMWP).

Proizvođač je u svrhu odobrenja biosličnog lijeka dužan provesti opsežna ispitivanja koja dokazuju da je biosličan lijek vrlo sličan izvornom biološkom lijeku u kakvoći, sigurnosti primjene i djelotvornosti.

Razvoj biosličnog lijeka započinje opsežnom karakterizacijom fizikalno-kemijskih i bioloških svojstava djelatne tvari te nekliničkim in vitro ispitivanjima, a podaci dobiveni u ovim ispitivanjima određuju opseg i vrstu nekliničkih in vivo ispitivanja i kliničkih ispitivanja na ljudima koja će se morati provesti u svrhu dokazivanja sličnosti. S obzirom na to da je izvorni biološki lijek odobren u Europskoj uniji niz godina te je njegova klinička korist dokazana, određena ispitivanja provedena na izvornom lijeku nije potrebno ponavljati u svrhu odobravanja biosličnog lijeka. Iz navedenih razloga, razvoj, opseg ispitivanja i podaci temeljem kojih se biosličan lijek odobrava, moraju se pojedinačno razmotriti.

Europska agencija za lijekove izdala je brojne znanstvene smjernice kojima se osiguravaju standardi kakvoće, sigurnosti i djelotvornosti primjene biosličnih lijekova koje su dostupne pod poveznicom European Medicines Agency's scientific guidelines on biosimilar medicines.

Bioslični lijekovi proizvode se prema jednako strogim standardima kao i svi drugi lijekovi, što se potvrđuje inspekcijskim nadzorima proizvođača od strane regulatornih tijela.

Znanstvenu pouzdanost pristupa odobravanju biosličnih lijekova podupire bogato iskustvo na razini Europske unije kojim je do danas pacijentima omogućen pristup brojnim kvalitetnim, sigurnim i djelotvornim biosličnim lijekovima.

Podaci o svim centralizirano odobrenim biosličnim lijekovima, uključujući sažetak znanstvene ocjene dokumentacije o lijeku, mogu se pronaći pod poveznicom Human Medicines - Biosimilars.

Razlikuju li se bioslični lijekovi od izvornih bioloških lijekova u kakvoći, djelotvornosti i sigurnosti primjene?

U postupku odobravanja biosličnog lijeka potvrđen je visoki stupanj sličnosti s izvornim biološkim lijekom i jednak omjer koristi i rizika primjene kao za izvorni biološki lijek te nema zapreke za primjenjivanje bilo kojeg od odobrenih lijekova.

Postoji li veći rizik za razvoj protutijela na biosličan lijek u odnosu na izvorni biološki lijek?

Stvaranje protutijela može se dogoditi nakon uzimanja bilo kojeg biološkog lijeka, a bioslični lijekovi nisu povezani s većim rizikom u tom smislu.

Može li se biosličan lijek zamjenjivati s izvornim biološkim lijekom u liječenju pacijenata?

Do sada provedena znanstvena istraživanja nisu pokazala rizik kod zamjene izvornog biološkog lijeka s biosličnim lijekom.

Izravna zamjenjivost (poznata i pod pojmovima izravna, automatska ili generička supstitucija) je pojam koji uključuje zamjenu propisanog lijeka s njegovom paralelom na razini ljekarne, koja ne zahtijeva savjetovanje i posebno praćenje od strane ordinirajućeg liječnika. Izravno se zamjenjivati mogu samo generički lijekovi, dok za biološke lijekove izravna zamjenjivost nije primjenjiva.

Bioslični lijekovi mogu se u liječenju pacijenata zamjenjivati s izvornim biološkim lijekom, uz nadzor liječnika i praćenje stanja pacijenta. O prikladnosti zamjene lijeka za pojedinog pacijenta odlučuje ordinirajući liječnik, koji pacijenta treba obavijestiti o promjenama i koji će pratiti stanje pacijenta i ishode liječenja.

Međutim, nije preporučljivo učestalo mijenjati lijekove s istom biološkom djelatnom tvari u terapiji pojedinog pacijenta jer trenutačno ne postoje dostatni podaci o sigurnosti i/ili djelotvornosti ovakve primjene bioloških lijekova. Također, kod zamjene lijekova s istom biološkom djelatnom tvari, odgođene nuspojave teško se mogu povezati s lijekom koji ih je uzrokovao.

Aktivno praćenje sigurnosti lijekova nakon odobravanja obvezno je za sve lijekove, ali je u slučaju bioloških lijekova nuspojave dodatno potrebno pratiti, prijavljivati i obrađivati na razini zaštićenog (trgovačkog) naziva lijeka i broja serije kako bi se omogućila preciznost u njihovoj sljedivosti, s obzirom na specifične karakteristike bioloških lijekova.

Zaključno, svakim biološkim lijekom mogu se liječiti bolesti i stanja za koje je lijek odobren, neovisno o tome je li lijek izvorni biološki ili biosličan, dok o prikladnosti zamjene lijeka za pojedinog pacijenta odlučuje ordinirajući liječnik uzimajući u obzir gore navedene činjenice.

Publikacija Europske komisije pod nazivom "What you need to know about biosimilar medicinal products" (na engleskom jeziku) dostupna je ovdje.

Zajednička publikacija Europske komisije i Europske agencije za lijekove pod nazivom "Biosimilars in the EU Information guide for healthcare profesionals" (na engleskom jeziku) dostupna je ovdje.

Na vrh stranice